struka(e): botanika

invazivne biljke, biljke izrazite sposobnosti razmnožavanja i brzine i obujma širenja. Uspješno stvaraju često velik broj reproduktivno sposobnih potomaka i na znatnoj udaljenosti od roditeljskih biljaka te imaju izrazito velik potencijal širenja na velika područja.

Pod pojmom invazivne vrste najčešće se misli na unesene, odnosno strane invazivne biljke (engl. invasive alien species) koje su se naturalizirale, odnosno u prirodi uspostavile samoodržive populacije, te pokazuju izrazitu sposobnost širenja. Neke invazivne vrste smatraju se u nas zavičajnima (autohtone, samonikle, nativne), iako su zapravo bile prenesene prije više tisuća godina. Strane vrste podskupina su alohtonih biljaka (→ alohtona vrsta; pridošlice, nezavičajne, egzotične) što ih je čovjek prenio namjerno (pšenica, raž, zob iz Azije, kukuruz, duhan, krumpir iz Amerike) ili slučajno (mnogi korovi; adventivne biljke) izvan područja njihove prirodne raširenosti. One prenesene prije europskog otkrića Amerike (odnosno prije 1500) zovemo arheofitima, a one prenesene nakon toga neofitima. Mnoge namjerno unesene biljke postale su općeprisutne zbog kontinuiranog uzgoja i gospodarske koristi (poljoprivreda, ratarstvo, stočarstvo, pčelarstvo), dok je većina slučajno unesenih razvila agresivno invazivan karakter pri čem potiskuju zavičajne biljne vrste. Invazivne vrste nerijetko imaju negativan učinak na biološku raznolikost (npr. formiranjem monokultura), gospodarstvo (npr. korovne vrste, vrste koje prenose štetnike, iscrpljuju vodne resurse) i ljudsko zdravlje (npr. alergene biljke poput ambrozije).

U Hrvatskoj, najraniji navodi o pojedinim invazivnim vrstama nalaze se u djelima i herbarijskim listovima botaničara XIX. st. U drugom i trećem svesku djela Dalmatinska flora (1847., 1852) Robert Visiani navodi vrste Xanthium spinosum (→ dikica) i zapadnoindijsku opunciju (Opuntia ficus-indica) iz roda opuncija koje se danas smatraju invazivnima. Karlovački gimnazijski profesor Josef Sapetza (1829–68) u srednjoškolskom udžbeniku Karlovačka flora (Die Flora von Karlstadt, 1866) donosi podatke o pojavljivanju nekoliko stranih invazivnih vrsta poput Teofrastova mračnjaka (Abutilon theophrasti) iz roda mračnjaka i kanadske hudoljetnice (Erigeron canadensis). Josip Kalasancije - Klekovski Schlosser i Ljudevit Vukotinović u djelu Hrvatska flora (1869) bilježe kao česte i naturalizirane vrste obični bagrem (Robinia pseudoacacia) iz roda akacija i jednogodišnju krasoliku Erigeron annuus iz porodice glavočika. Neke su od tih vrsta u Hrvatsku prispjele i prije, budući da ponekad ovi izvori već navode kako je vrsta česta i raširena.

U Hrvatskoj postoji približno 70 invazivnih vrsta iz 27 različitih porodica. Najveći broj invazivnih vrsta nalazi se u porodicama glavočika (Asteraceae), potom trava (Poaceae) i pomoćnica (Solanaceae).

Citiranje:

invazivne biljke. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2025. Pristupljeno 21.1.2025. <https://enciklopedija.hr/clanak/invazivne-biljke>.